четвртак, 29. април 2010.

Crveno- staniiii, žuto-spremi seeee, zeleno- idiiii!


Crveno, staniiii                                     Zeleno, idiiiiiii

U zadnje vreme, semafori u gradu su nam spas kad se vozimo sa M sa jednog kraja grada na drugi. Obično je nestrpljiv i nervozan, kenjkav, a sad smo mu našli foru. Semafori su jedna od nekoliko novih M'ovih zanimacija. Zato se u kolima igramo igricu, gde ja viknem neku boju semafora, a on kaže šta ona označava. kao ovo iza naslova, sa obaveznim duuuuugim zadnjim samoglasnikom :). Nekad ga pitam i neko trik pitanje, na primer, postoji li žuti čika, a onda me on iznenadi spretnim odgovorom.
Juče ujutru smo od jedne kutije od kornfleksa i jedne kartonske tube od folije napravili semafor, jednostavan, recikliran. M je obojio krugove koje sam mu ja iscrtala u odgovarajućim bojama, bojama semafora, za to vreme sam ja kutiju od kornfleksa otvorila i ponovo spojila, tako da mi unutrašnja strana dođe spolja. Onda sam izrezala krugove, a M ih je zalepio u odgovarajućem redosledu. Zalepila sam kutiju, pardon, semafor, na tubu, a onda smo se pomogli nogarom od M'ove stolice, koji je bušan u sredini, pa sam u njega zabola kartonsku tubu i on nam je zgodno pridržao celi semafor. Da nije bilo nogara verovatno bi nam kao stalak poslužila kutija od cipela.
E, sad ono najbolje. M se sa semaforom i svojim autićima igrao puna 2 sata. Jedva sam uspela da ga ubedim da izađemo napolje, igra je pretila da nas celi dan zarobi u kući, toliko je bilo zanimljivo!

Prijatan dan :)

среда, 28. април 2010.

Slikanje po betonu



O, koliko je ovo bilo zabavno!
Još da sam napravila boju kako treba, tj. da sam proverila na Škrabalicinom blogu tačne sastojke i postupak, boja ne bi bila ovako gusta, ali znaću idući put.
Znači, mera je 1 šolja gustina, 1 šolja vode i par kapi prehrambene boje po želji. Sve se sameša i bojenje može da počne.
M je završio tako što je ceo bio pokriven bojom, na kraju je skinuo i čarape, sipao boju na beton i slikao nogama! :) Odlično se zabavio. Ponavljamo čim vreme opet bude na našoj strani.

уторак, 27. април 2010.

Dugmići za prstiće



Takozvanu button-snake, ili zmiju sa dugmetom, sam viđala na mnogim sajtovima i blogovima. Princip izrade je uglavnom svuda isti; raznobojni komadi fica isečeni u zanimljive oblike i prorezani po sredini  i vrpca, na čiji je jedan kraj prčvršćeno veće dugme, koje se provlači kroz proreze na komadićima filca, koji se onda nižu na vrpcu.
Međutim, kako je u Podgorici hobi materijal nepostojeće roba, filc je veoma teško nabaviti. Već sam razmišljala koga da maltretiram da mi šalje filc iz Beograda, kad na bugarskom sajtu Krokotak, koji je preporučila Ninočka u jednom svom postu, ugledam ovo. Na jednoj od slika je narukvica napravljana od kružića isečenih od truleks krpa. Odmah mi je palo na pamet da iste ove, veoma jeftine, krpe, od kojih par komada uvek imam negde po fijokama, mogu da iskoristim da napravim nizalicu sa dugmetom!
Isekla sam 4 truleks krpe, različitih boja (čak sam iskoristila samo po trećinu od svake krpe) u razne geomatrijske oblike. Po sredini sam ih prorezala makazama. Kako drugu vrpcu, sem debele, satenske, nisam imala, presavila sam je i zašila celom dužinom, a na krajeve dodala jedno veliko dugme i jedno dugavko, valjkasto dugme, jedno od onih za đubretarce.
Znala sam da je ovo preteško za M, jer motorika njegovih ruku još nije razvijena za tako složeno manevrisanje, kao što je zakopčavanje i otkopčavanje dugmića, ali mu se nova igračka toliko svidela da ju je danas par puta donosio da mu pomognem sa nizanjem.

Inače, u fazi je kad mu je nizanje perli jako interesantno, izvlači ih po nekoliko puta dnevno, i igra sa njima potpuno samostalno. Pravi gusenice, ogrlice, koje čak i nosi oko vrata, narukvice... Perle, koje pominjem, su iz Kockice i baš sam zadovoljna njima.

Prijatan dan :)

субота, 24. април 2010.

Druga nedelja Izazova


 

Nedelja počela izletom na Virpazar, stari gradić udaljen oko pola sata vožnje od Podgorice, na Skadarskom jezeru. Jezero, pecaroši, lokvanji, žabe, tvrđava, predivni pogled sa tvrđave, poljsko cveće neverovatnih boja, usporeni ritam uspavanog gradića...
Onda je tu bilo dosta igranja sa kamenčićima u peskarniku (kamenčiće smo dobili, to su oni ukrasni, za baštovanstvo, a poklonu se u zube ne gleda), odlazaka u park i igre sa vršnjacima, slikanja i čitanja napolju, izležavanja na ćebencetu u dvorištu i posmatranja neba i oblaka.
Jedna gradska šetnja se pretvorila u pravu prirodnjačku avanturu. Kroz Podgoricu protiču dve reke, Ribnica i Morača i to skoro kroz centar Podgorice. Kad smo se spustili stepenicama, ili skalinama, do Ribnice, huk vode, zelenilo, bacanje kamenčića u vodu i branje poljskog cveća su učinili da zaboravimo da smo u gradu.
Eto, za sada se držimo i pored kolebljivog prolećnog vremena uspeli smo da i drugu nedelju svakog dana budemo napolju puuuno, puuuuno.
Priključite se devojkama sa bloga 5 Orange Potatoes u ovom izazovu!
Posted by Picasa

среда, 21. април 2010.

Mali poštar


Pre par dana smo u obližnjem supermrketu kupili jednu simpatičnu knjigu, ''Poštar Dino'' bosanskog izdavača Šahinpašić. Knjiga nije ništa posebno, ali na vrlo jednostavan način opisuje dan jednog poštara, a i ilustracije su baš žive. M ju je odmah zavoleo i tražio da i on bude poštar.
Što da ne? Zgrabila sam jednu kutiju od cipela, malo papira, i dok je M crtao ''čestitke'' i lepio stikere po njima, ja sam na gornjoj strani kutije izrezala uski prorez kroz koji se ubacuju čestitke, napisala POŠTA sa prednje strane, i eto naših čestitki i poštanskog sandučete.
Prvo je proces ubacivanje čestitki u sanduče prilično dugo trajao, jer ih je M vadio i opet ubacivao bezbroj puta. Jedva je dočekao da stric, strina, seka od strica i tata dođu kući da im svima ponese njihove čestitke. Kad je došlo vreme, dali smo mu jedini kačket koji smo našli, crveni kačket moga muža (jer poštar mora da ima kapu), moju staru torbu, stavio je čestitke u torbu i krenuo.
Kucao je na vrata kod bake, kod strica i delio poštu! Sve vreme imao je strogo ozbiljan izraz lica, i pomalo zbunjen pogled, ali je uspešno obavio zadatak. Na kraju su on i tata meni doneli čestitku, a onda smo poštara počastili keksom (nestalo nam rakije ;P).
Igra mu se baš svidela, još dugo je pričao o njoj i tražio je da opet bude poštar. Sigurno ponavljamo!

уторак, 20. април 2010.

Kako reciklirati stari Top Gear :)



Ovaj stari broj britanskog Top Gear časopisa nam je prošle nedelje doneo sate zabave. M jako voli sva vozila, i u zadnje vreme je počeo da zapitkuje kako se koji automobil zove, tako da već zna nazive naših. Zato je prvo duuuugo čitao novinu, gledali smo slike zajedno, i ja i M'ov tata smo prošli kroz torturu beskrajnog niza istog pitanja : ''Kako se zove ovaj? A ovaj? A ovaj?...''
Onda je tražio da mu isečem neke slike. On je birao ja sam sekla, pa ih je onda lepio i pravio kolaže. Jedan deo neizlepljenih slika sam prebrala, odvojila one koji se mogu slagati po veličini, pa je M onda složio od najmanjeg do največeg jedan niz sivih i jedan niz crvenih automobila. Ovu igricu smo ponavljali svakoga dana po nekoliko puta.
Uveče, kad je M legao, isekla sam po tri minijaturne sličice od svake boje automobila iz kataloga koji se nalazi na kraju časopisa. Kad se ujutru probudio, zalepilo ih je u polja odgovarajuće boje. Kasnije je za svaki od ovih minijatura pitao, naravno, koji je to auto, a ja sam naprezala oči pokušavajući da razaznam znak na haubi.
Odlično iskorišćen stari papir. :)
Inače, od svih slika, najdraža mu je velika slika sivog Aston Martina sa zadnje fotografije. Džeremi Klarkson bi bio ponosan! :)

петак, 16. април 2010.

Hajdemo napolje!

Primetili ste da nas u poslednje vreme nešto baš i nema? Pa, došlo je proleće, i koristimo svaki njegov minut da budemo napolju, čak i kad je dan ružan, kao ovaj danas.
Ustvari, zadnjih četiri dana kiša pada sa kratkim prekidima, ali to nas ne sprečava da vrebamo svaki trenutak bez kiše da obujemo čizmice i istrčimo u dvorište!
Na blogu 5 Orange Potatoes su organizovali jedan izazov u kome možete da učestvujete čak i ako nemate svoj blog. Sve što treba da uradite je da svakoga dana, mesec dana, izađete napolje, bez obzira na vreme. I, svakog dana na njihovom blogu, a i blogovima onih koji su se uključili u izazov možete naći super, super ideje za zabavu na otvorenom.
A, mi, uglavnom ovako provodimo zadnjih par dana:


Pomažemo baki da sredi dvorište. M misli da je grabuljanje veoma zabavno. Ja, podržavam! Proučavamo posetioce, kao što je ovaj puž golać. Beremo cveće, i maslačak za salatu. Pravimo sneg od latica cveća (nažalost, moj fotoaparat je prespor da bih to uspela da snimim; slika dole u sredini je jedan od pokušaja). I narvno, trčimo po blatnjavim baricama. Uz to, tu su lopatice i grabuljice, pa i dosta kopanja u blatu.

Prijatan dan!
I čim stane kiša, svi napolje! :)

среда, 14. април 2010.

Malo o pticama, malo o besplatnim stvarima sa interneta

Pre nekoliko meseci sam kupila knjigu Moja prva knjiga o prirodi, misleći da će je M koristiti za nekoliko godina. (Knjigu preporučujem, ilustracije su slatke, i puna je zanimljivih predloga za igru u prirodi). Iako smo tog dana kući doneli još par knjiga za njegov uzrast, ova je postala najčitanije štivo u našoj kući. Tako je M veoma brzo naučio nazive svih ptica i buba koje se u knjizi pominju.
A, onda sam došla do zapanjujućeg otkrića, da u našem dvorištu žive i mnoge druge ptice osim vrabaca. Nikada do tad nisam ni obratila pažnju na ptice oko mene. Crvendaća ima puuuno, imali smo prilike da ih gledamo kako se kupaju, tuku, hrane...
Viđamo i senice, žutarice, kosove, svrake... M ih bez problema raspoznaje i imenuje.
Napravila sam mu kartice 8 ptica koje se najčešće viđaju u ovim našim krajevima, sa njima se igramo klasično Montessori sparivanje, ali i igru memorije, koristeći četiri para po M'ovom izboru. Pošto sam izgleda zaboravila kako se .pdf prebacuje u format slike, aplodovala sam ove kartice na Sribd, pa ako ima još malenih zainteresovanih za ptice, kartice možete naći ovde.


A, kad smo već kod dokumenata za skidanje i štampu, na internetu postoji puno broj sajtova na kojima se mogu pronaći super igrice i zanimacije.
Evo nekih sa kojima se igramo ovih dana:
1. sparivanje  životinja i voća i povrća sa odgovarajućim siluetama, sa sajta Cannon crative park, do kojeg sam došla preko bloga Leptir. Na Cannonovom sajtu ima još puno, puno igračaka od papira koje se mogu napraviti ako imate dobar štampač pri ruci.
2. igrica koja se zove Sound bingo, a koju mi koristimo malo drugačije, po preporuci sa bloga Handmade Beginnings. Zajedno gledamo slike svih zvukova koje slušamo i tražimo vlasnika zvuka na spisku.
3.  Na sajtu Montessori for everyone ima pregršt materijala u pdf formatu koji se može besplatno skinuti na vaš računar. Mi smo već isprobali nekoliko, a možete naći sve od sparivanja pola i celog voća do učenja o slojevima atmosfere. Ovaj sajt ću sigurno često posećivati u narednim godinama.
4. skinite sa ovog linka knjižicu koja nudi pregršt ideja kako da sami napravite razne varijante testa i boja za igru, kao i na koje se sve načine  može igrati sa testeninom, ledom, čak i sa instant pire-krompirom!
5. I Spy igra iz neke jako stare knjige, koju smo nosili na putovanje i prilično nam je pomogla u razbijanju dosade.
6. Za one nešto starije od nas, najslađa bojanka koju sam ikad videla, pronađoh je preko bloga Filth Wizardry.


Prijatan dan :)

петак, 9. април 2010.

Šest stvari o meni

Millie sa bloga Passion for decor me je još poodavno pozvala da učestvujem u jednoj blogerskoj igrici. Treba da napisem nešto o šest stvari koje me najbolje opisuju. E, sad, pošto je zvezda ovog bloga M, a ne ja, rešila sam da pišem o šest stvari koje M i ja, na neki način, delimo, i koje nama znače.

1. Crna Gora.  I u mom i M'ovom životu ima značajno mesto. Ja sam poreklom iz jednog malog mesta u Srbiji (da, kao, niste primetili da pišem ekavicom :)). Moj muž je takođe rođen u Srbiji, kasnije je sa porodicom došao u Crnu Goru. Tako da je M samo malim delom izvorni Crnogorac. Ali, rođenjem, potpuni. Iako je M još mali nastojimo da iskoristimo prednost mesta na kom živimo i da mu pokažemo što više od njegove države. A, to je zadivljujuća prednost Crne Gore, jer u opsegu od 100 km iammo jezero, more, planine, kanjone, nacionalne parkove, divlje planinske reke... Toliko različitih stvari.

Iz arheološkog muzeja
2. Knjige. Za sada, M pokazuje moju strast za čitanjem. Oduvek sam volela da čitam, i to sam naučila od moje mame. Često smo večeri provodile udubljene u knjige, ja u svoju, ona u svoju. Zajedno smo išle u biblioteku, i mislim da je ona i danas jedan od najrevnosnijih čitalaca bibliteke u mom malom rodnom gradu. Gradska biblioteka Podgorice je izmeštena, a i izbor knjiga koje nudi je nikakav. Zato M i ja ponekad napravimo izlet do Američkog ugla u Podgorici, gde radi njegova strina. M obožava da ide tamo i mnoštvo knjiga koje vidi oko sebe mu daje neku čudnu energiju.


3. Slatkiši. Posebno čokoladni. Obožavamo ih, iako pokušavam da kontrolišem M'ov unos šećera. Pokušavala sam da kontrolišem i svoj, ali nisam karakter. Kad ga pitam ''Šta si ti mami?'', M odgovara ''Mamina čokojadica''.

4. Priroda. Volimo da smo na otvorenom, volimo da se isprljamo. M'ova znatiželja ne je naterala da učim o prirodi  kako bi odgovorila na njegova pitanja. I sama sam iznenađena količinom znanja koja mi je do sada promicala.

5. Šetanje.M može dosta da pešači i retko traži da ga nosim. Trudim se da šetamo svakog dana, bez obzira na vreme, iako Podgorica prilično oskudeva u šetalištima.

6. Tata. Nekako smo najsrećniji kad smo svi na okupu.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails