уторак, 28. септембар 2010.

Kolaž smešnih lica i M'ov prvi crtež lica



M je jednog dana hteo da lepi lepkom. Ja se dam u potragu za materijalom za sečenje, i jedino što nađem je bio stari broj časopisa Glorija. Ja, inače, vrlo retko kupujem novine, tako da smo sve što se našlo u kući do sad isekli :).
E, sad, u ovom časopisu nema ništa zanimljivo za rezanje, samo gomila lica. Setim se ovog posta sa bloga Julie adore, i krenem da sečem oči, noseve i usta. Na komadu papira iscrtam nekoliko krugova, a M je odradio svo lepljenje. Tako smo dobili ovog začuđenog u levom donjem uglu, ljutog čiku u desnom donjem uglu, čiku nestaška u gornjem levom uglu. Zajedno smo se smejali dok smo proučavali lica koja smo dobili. mnoštvo čudnih faca, zar ne? Žao mi je što nema bolje fotografije ovog kolaža, retko kad fotografišem u samom toku stvaranja, tako je bilo i ovaj put.


Onda je M rešio da im doda kosu. I krenuo da crta nešto što je ličilo na kosu oko ovih lica.



A, onda je crnim markerom precrtao sva lica. Kad sam ga pitala šta se sad to dogodilo sa slikom, odgovorio je : ''Pao je mrak''. :D
A, danas, pogledam šta M crta i vidim ovo:



nacrtano u sklopu mnoštva drugih linija. M mi ispriča da je to Dora (Dora Istraživač, naravno), ide na česmu, a na nebu je sunce. A, ovo lice je sunce! Ima usta, oči i šiške! Šiške su ove tačkice i linijice iznad očiju, tako mi je objašnjeno.
I, tako, M je nacrtao svoje prvo lice! Nije ni mama, ni tata, ni Dora (Dora je, inače, jedna narandžasta linija), već sunce!

Prijatan dan!

четвртак, 23. септембар 2010.

Igrajmo se doktora!


Deca o životu uče kroz razna iskustva, bilo da su ona prijatna ili ružna. Uče da su bolesti i povrede deo naših života i da postoje ljudi, doktori i medicinski sestre, čiji je posao da nam pomognu u takvim situacijama.
Ali, deca se obično i plaše odlaska kod doktora, prestrašena prethodnim iskustvoom ili pretnjama roditelja koji, umesto bakterijama, decu plaše doktorima :)(''Ići ćeš kod doktora ako se ne obučeš!'').
Ordinacija doktorica kod kojih vodimo M'a je vesela i puna igračaka. M se ne plaši odlaska kod doktora, i mislim da je dosta o procedurama pregleda naučio iz skorašnjih poseta.
Nakon povrede prsta, koji još uvek posebno pazimo, i virusa koji ni nas nije zaobišao, u kući je ostalo dosta medicinskog materijala, pa sam rešila da napravim jednu doktorsku kutiju za M. Sad i on može da bude doktor i da pomaže svojim ''pacijentima'' da što pre ozdrave.
U kutiju od cipela sam stavila pokvareni toplomer (digitalni, ne živin, razume se), nekoliko štapića od sladoleda, zavoj, flastere, gazu, špric i praznu plastičnu kutiju od tableta. 


Iz prve smo se zajedno igrali,  oboje smo bili doktori i pregledali smo njegove plišane igračke. Onda je M preuzeo ordinaciju, a ja sam mogla u penziju. Ove igre se igra već danima. Čujem razne scenarije, a skoro svaki pregled se završava sa ''O, više me ništa ne boli!''. Nekad smo pacijenti ja i M'ov tata, a flastera nam je već ponestalo. Pravim se luda dok ne zatraži nove ;).

Prijatan dan.

недеља, 19. септембар 2010.

Mesec, inspiracija za igru i učenje

Mislim da sam već više puta napominjala da je M fasciniran mesecom. Uvek ga uoči na nebu, čak i kada je dan. Počeo je da postavlja pitanja, na primer: ''Zašto se mesec vidi kad nije mrak?'', ''Zašto nije pun mesec?'', kao deo njegove Zašto faze.
Na neka pitanja je prilično teško dati dobro objašnjenje, prikladno za dvogodišnjaka. Na neka ni sama nisam znala odgovor, jedno od tih je upravo ovo o dnevnom mesecu.
Zasad, još uvek ne objašnjavam previše. Još uvek ostajemo na bajkovitom, a ne naučnom prikazu Meseca. M uči nazive različitih mesečevih mena, a ja se trudim da mu pomognem u tome.
Od jedne stare, metalne kutijice od bonbona sam napravila ''Mesečevu kutiju''. Ustvari, poklopac kutije sam sa unutrašnje strane isprskala crnim sprejom, zalepila šljokice na tačkice lepka, da predstavljaju zvezde, a spolja sam kutiju prelepila slikama meseca i astronauta. Sa interneta sam skinula slike mesečevih mena, isekla pet osnovnih faza, zalepila ih na karton, a zatim im na poleđinu dodala po mali komad magneta. Evo kako to izgleda, na slici sa desne strane.


Jedne večeri, kad je nebo bilo vedro, izašli smo na terasu, poneli ovu kutijicu, gledali mesec, pričali o njegovim fazama, a zatim čitali M'ove omiljene priče o Mesecu. O jednoj sam već pisala, a druga je, naravno, Ćopićeva ''Mjesec i njegova baka''.  Sad svake večeri M pogleda kakav je Mesec i nađe takav isti među njegovim magnetima da ga zalepi na svoju Mesečevu kutiju.

Da nastavimo sa ovim astronomskim aktivnostima, M je tražio teleskop da gleda u zvezde. Ovaj ''teleskop'' sa slike je napravljen od tube od papirnog ubrusa i komada crnog papira zalepljenog na jedan kraj tube. Na papiru sam iglom izbušila dosta sitnih rupica, a M se super zabavljao gledajući u zvezde. Čak se popeo na tobogan da im bude bliže :). jedino što ne mogu da se setim gde sam videla ideju za ovakav teleskop.

Prijatan dan.




среда, 15. септембар 2010.

Kolaž od lišća



M i ja smo jutros razgovarali o letu i jeseni. Mislim da je tek sada postao svestan promena u prirodi izazvanih smenom godišnjih doba. Primetio je da je hladnije, da je bazen spakovan za sledeću godinu ( mada, glavni razlog za to je prst koji još zaceljuje). Ja sam mu skrenula pažnju na promene u krošnjama drveća, a onda smo zajedno krenuli da sakupljamo ono malo opalog jesenjeg lišća što se moglo naći u dvorištu.
Prvo je M na komadu papira iscrtao moju i svoju ruku. Ove linije treba da predstavljaju drvo i grane. Izabrao je drvene bojice, tako da se linije baš i ne vide na braon papiru. Možda su markeri bili bolje rešenje. Ili možete iskoristiti deju viđenu na mnogim blogovima, pa ruku svog mališana obojiti braon bojom, a onda napraviti otisak šake i ruke na papiru i tako napraviti stablo i krošnju. Meni se ova ideja manje sviđa, jer nekako ograničava detetovo učešće u procesu stvaranja.
Zatim je M zalepio suve, žute listiće na drvo sa leve strane, a zelene listiće na drvo sa desne strane. Sa zelenim listićima sam morala da mu pomognem, jer je trebalo stavili značajnu količinu lepka na jedno mesto da bi se tvrdoglavi listići eukaliptusa zalepili.
Iako se grane slabo vide, sviđa mi se kako se ''grane'' povijaju, kao na vetru, a dva ''drveta'', malo i veliko se dodiruju krošnjama u sredini. ;)
Ova ideja se još može razraditi, neka starija deca bi možda bila inspirisana da od grančica, lišća, kore drveta naprave čitav jesenji pejzaž.

Prijatan dan.

понедељак, 6. септембар 2010.

Igralište od grančica i papira

Prst je još uvek zavijen, pa mama radi punom parom ne bi li našla zanimacije koje ne uključuju igru sa vodom i prašinom :).
Šetamo puno i M uvek kući iz šetnje donese bar jednu grančicu. Služe mu kao dirigentska palica, pecaljka, štap za poštapanje, motika, sve što mašta zamisliti može!
I, tako dok smo sedeli napolju, i dok je M čitao neke knjige uživajući u hladu, ja sam sakupila par njegovih grančica, uzela malo običnog kanapa, praznu korpicu od jaja i makaze i na brzinu napravila ovu malu ljuljašku.


Onda je došlo vreme da M odspava, a ja sam za to vreme napravila klackalicu i tobogan da upotpunimo ovaj parkić. Trebale su mi grančice i konopac za merdevine i jedna dugačka kutija i tuba od papirnih ubrusa prerezana po dužini za tobogan. Na slici vidite kako je M sakrio figurice ispod tobagana, upravo onako kako se on uvek krije kad odemo u park :).



Od komada kartona, jedne papirne tube od toalet papira, dve korpice od kutije za jaja i jednog drvenog šrafa sam napravila klackalicu.



I sve je bilo gotovo za petnaestak minuta. Kad se M probudio, sve smo preneli u peskarnik, koji je napunjen šljunkom, sličnom onom kakav je u parku gde se M igra.
Ljuljaška je pravila probleme, jer su figurice bile preteške za lako sedište od korpice za jaja, ali je M rešio problem kad ga je napunio kamenčićima. Od tad koristimo njegov metod i ljuljaška besprekorno funkcioniše.






Prijatan dan!

четвртак, 2. септембар 2010.

Prsti i cigle....hmmm :(

Nema nas odavno. A, evo i zašto:


Ovako je već deset dana. Trenutak nepažnje (moje) i velika cigla je pala na malu šaku. Palac je stradao, baš. A,doktor kaže da će lečenje potrajati. I, zato su letnje igre za ovu godinu gotove: nema kupanja u bazenu, igranja sa vodom, igranja sa zemljom. Ali, nema ni slikanja, testa za igru, pomaganja u kuhinji, a slagalice i fine motoričke igre ga frustriraju. Ostaju nam autići, bojice, i KNJIGE naravno!

E, da ovaj post ne bi bio samo kukanje, da vam predstavim nekoliko M'ovih omiljenih knjiga koje ovih dana, na njegov zahtev, čitamo iznova i iznova po celi dan.



Evo ih! O knjizi Ogledalce sam već pisala, a druge dve knjige su Elmer, Dejvida MekKija i Priča o kolutu sira, Sonje Krstanović. Obe knjige je izdao Zavod za udžbenke i nastavna sredstava, Beograd.
O Elmeru nema šta nije rečeno. Svetski hit, priča o Elmeru, šarenom slonu, prelepa lekcija o tome kako smo svi drugačiji, posebni ali i potrebni. Ilustracije su zadivljujuće, opčinjavajuće, prosto zrače šarenilom boja. M'u se najviše sviđa kraj kad slonovi prave paradu i maskiraju se. Iz kolekcije knjiga o Elmeru imamo samo ovu, oštrimo se da naručimo i ostale.
Priča o kolutu sira je drugi apsolutni hit u našoj kući trenutno. Već sam pominjala kako je M opčinjen mesecom, a ovo je priča upravo o mesecu i njegovim menama, onako kako ga vide gladni mišići koji zamišljaju da je to veliki komad sira. M je već naučio imena četiri osnovne mesečeve forme, i zbog toga, jedino što mi se u knjizi ne sviđa je što u priči posle mladog meseca opet dolazi pun mesec, ali, opet, to je bilo neophodno za tok priče. Priča je domaćeg autora, kao uostalom i sve ostale slikovnice u izdanju Zavoda.
Pored ovih, imamo još par Zavodovih naslova, i M u svakom jednako uživa.
 Sve slikovnice Zavoda su, po meni, najkvalitetnije dečije knjige koje se trenutno mogu kupiti na našem jeziku. Uz to, cene su prilično niske. Jedina zamerka Zavodu je nedostupnost njihovih izdanja. U Crnoj Gori ih naravno nema. Ali, i u Srbiji se prodaju samo na par mesta.
Možete ih naručiti preko Zavodovog sajta, ali katalog nije obnavljan od prošle godine, tako da mnoga novija izdanja nisu u njemu. Takođe ih možete naći i u nekoliko internet knjižara , ali po znatno višim cenama.  Ipak, mi koristimo ovaj vid kupovine, jer za sada je ovo jedini način da nabavimo njihove knjige.

I, dok prstić ne bude bolje, i dok ne počnemo da potpuno uživamo u igrama napolju, nastavljamo da uživamo u knjigama.
Ako se setite neke za koju mislite da bi nam se svidela, ostavite komentar.

Prijatan dan!

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails