понедељак, 31. август 2009.

субота, 22. август 2009.

O blogovanju, vrućinama, vodi i još nekim sitnicama

Čini mi se da od kad sam počela sa ovim blogom neprestano kukam zbog vrućine i što ne možemo napolje. Ali, tako je to kad živite u Podgorici.
Ipak, brčkanje, makar i u lavoru, svakodnevno nam uzme bar pola sata vremena. Izađemo na terasu, sipam vodu u lavorče, dam mu nekoliko posudica, nakad sunđer, nekad tanju molersku četku, i zabava počne.
M ne voli one dečje bazenčiće, odmah izađe van, čučne kraj bazenčića i krene da ubacuje igračke unutra, kao što inače radi u lavorčiću. A, i mami je tako lakše, ne mora da puni i prazni onoliki bazen, sa lavorom je to mnogo lakše.
E, sad, neko će reći, brčkanje u vodi, šta je tu novo, ali samo da napomenem ovde da ovo nije blog o tome kako je fino i pametno moje dete, niti o komplikovanim aktivnostima, već naprosto, spisak ideja šta raditi sa malim detetom po celi dan. Sad, ideja, i nije da su neke ideje, ali zasad je i ovo previše :)
Pošto se nekad osećam kao da nekoga varam ovim svojim ''idejama'', evo malo pravdanja. Od kad se M rodio kopam po netu, skupljam savete i jedva sam čekala da malo poraste da nešto od aktivnosti sprovedemo u delo, jer, dok je M bio beba, bilo mi je vrlo frustrirajuće da po ceo dan sedimo, gledamo se, ne radimo ništa i DOSAĐUJEMO SE! Nije da sam ja neka vrednica, ali dosada mi baš ne prija. A, nekako mi je bilo bez veze da uzmem knjigu i čitam dok on sedi (ili leži) u ležaljci, pa sam ga po celi dan nosala po stanu, valjala se sanjim po podu, ali opet nam je bilo dosadnoooo...
Kako dani prolaze, uvodimo sve više i više novih aktivnosti. Ove nedelje smo se igrali neke dečje verzije ''šibicarenja'', gradili smo kule od onih kocki koje idu jedna u drugu, crtali, lepili, pravili zvečku od kartona od toalet papira, Čirioza i ukrasnog papira (M je stavio Cheerios-e u rolnu, a ja zalepila krajeve, a evo ga ovde kako igra uz svoju omiljenu pesmu, ''Na, na, na'', Josipa Lisac)skupljali smo šišarke u obližnjoj park-šumi, ...
Nisam tip za sprovođenje komplikovanih aktivnosti za čiju pripremu treba puno vremena, divim se mamama koje svojoj deci prave prekrasne igračke. Moj cilj je da sprečim histeriju igrom, ako je to moguće, a mislim da jeste, i odgajim zadovoljno dete. Uz to da sačuvam živce i da dane koje provedemo zajedno pamtim kao divni, a ne smorni, deo svog života. Jer, tako brzo rastu! Ne želim da mi odgajanje dece postane životni cilj i profesija, ne želim da se jednog dana probudim, shvatim da je odrastao i da mu mama više smeta, nego pomaže, i da se zapitam ''Šta ću sad sa ovolikim vremenom?'' Ali želim da nam taj period njegovog odrastanja prođe u igri, zabavi i učenju o životu, poštovanju prirode, drugih i sebe.



понедељак, 17. август 2009.

Zvezdano nebo


Opet su vrućine, opet smo u kući veći deo dana i opet traženje načina da M bude zauzet i zadovoljan. Kod Amber na Kids craft weekly nađoh ovaj kolaž noćnog neba. Ona tu kaže da je njen sin imao 15 meseci kad ga je radio, pa, ajd' da je probam sa ovim mojim četrnaetomesečnjakom :).

I, ispalo je super! Prvo mu se deo sa bojenjem nije svideo, pa smo odustali od toga i prešli na lepljenje zvezdica od kolaž papira. Lepljenje je prava stvar! Čim je shvatio kako da šakom pritegne nalepnicu da bi se zalepila, krenula je zabava u vidu lepljenja, odleljivanja i ponovnog lepljenja zvezdica. I Meseca! ''Meme!'', što bi on rekao.


Pa, bogami, celih 15 minuta svog vremena je posvetio ovome, a posle smo rad ostavili zalepljen za sto, pa se više puta vraćao da proveri dali su se stikeri dobro zalepili i da malo prepravi svoje remek delo.

понедељак, 10. август 2009.

"Verušo, Verušo, volimo te mi..." :)



Na 50 km od Podgorice se nalazi Veruša, skromni ski centar i odmaralište. Mnogi Podgoričani tu imaju vikendice (nadam se i mi jednog dana :)), među njima i naši rođaci, tako da smo celu nedelju proveli na prijatnih, osvežavajućih 1010 metara nadmorske visine.
Raj za decu. Tu je i dečje odmaralište, tako da društva nikad ne manjka. A, šta još može tu da se radi?
*Šetnja po livadama, branje lekovitog bilja. M je uživao trčakarajući po livadama dok smo mi odrasli brali kantarion i hajdučku travu.
*Bacanje kamenčića u potok, šljapkanje po vodi i baricama.
*Kad zađete u šumu, čekaju vas preukusne maline i borovnice na svakom koraku.



*Posmatranje planinskih ptica, lov na puževe (naravno, posle ih pustite da idu :-)). To su neke ideje. Naravno, na ovakvim pustolovinama fotoaparat je obavezan!
A, da, prošle nedelje nismo samo dangubili napolju. M je napokon rešio da mu se sviđa crtanje, ali samo ako mama nešto nacrta, pa onda on crtež dovrši. Tako je nastao ovaj leptir, koji je dobio počasno mesto, uglavljen u ram jedne slike koja nam se i ne dopada toliko.

субота, 8. август 2009.

Naših ponosnih 407 dana!

U nedelji dojenja, M je odlučio da više ništa neće da ima sa maminim mlekom. Time se završava naša priča o dojenju, ja sam po malo tužna, ali i zadovoljna što se sve završilo na njegovu inicijativu, bez suza, tugovanja, moljakanja.
Moja beba je sad dečak!

I da sad ne rastežem priču o tome koliko je dojenje značajno, mnogi stručniji i pametniji od mene su već toliko pisali na tu temu, samo ću preporučiti par sajtova koji su mi prilično pomogli u toku ove naše divne avanture:

http://www.kellymom.com/
http://babyandchild.blogspot.com/

среда, 5. август 2009.

Dva drugara



Dok smo juče šetali parkom, na jednom drvetu ugledah ovo
Dve ljušture meni nepoznatog insekta. Ovako, u paru, sleteli su na ovo drvo, i rešili da se istovremeno oslobode svojih preraslih ljuštura, i zajedno, onako meki i ranjivi, odlete u svet, čuvajući jedan drugom leđa.
Jeste da sam u momentu pomislila da su vanzemaljci pristigli, odbacili svoje, ljudima neprivlačne, spoljašnjosti, i sada šetaju među nama :). Čak ih je i M gledao sa vidnim čuđenjem.
Žao mi je što se ovako slabo vide, rezolucija kamere na telefonu je prilično slaba. Pokušaću da ih opet slikam, ukoliko ih noćašnji vetar i kiša nisu sprali sa njihovih pozicija.


субота, 1. август 2009.

Mehurići svuda oko nas!




Cela prošla nedelja je prošla u znaku mehurića od sapunice, kružića i balončića. M je oduševljen i mogao bi po celi dan da trčka po kući pokušavajući da uhvati mehuriće od sapunice, ali bojim se da bi mu se mama onesvestila usled gubitka kiseonika :)


Onda sam mu dala flaše od vode sa malo obojeme tečnosti za suđe, pa se zadovoljio sa mućkanjem flaša i gledanjem balončića koje proizvede.

M, inače, i krugove i lopte i balone i mehuriće, sve zove ''baba'', tako da su nam ovih dana kuća, a i uši, odjekivali sa ''baba'', ''baba''.


M još uvek nije zainteresovan za crtanje ( sem ako se u to ne računa razmazivanje hrane rukama po stolu, mada mu i ja ponekad u tome udovoljavam, pa mu dam po malo obojenog jogurta da maže) tako da sam to iskoristila da uvedemo lepljenje. Isekla sam krugove od srebrnog svetlucavog papira, sa ukrasne kese, pa smo ih M i ja zajedno lepili na papir. Kasnije sam taj papir zalepila za zid, pa je sam odlepljivao i pokušavao ponovo da zalepi kružiće.


Ali, dosta vremena smo proveli i napolju, išli smo do mora, a ove nedelje sam otkrila da Morača ima puno malih slatkih plažica, na kojima se može potražiti osveženje tokom podgoričkih paklenih dana. Kupanje, naravno, ne dolazi u obzir, Morača je poznata po svojoj hladnoj vodi, ali je zato pesak na obali prava stvar. A, tu je i kvašenje nožica, gledanje riba i žaba...


Uživancija!







LinkWithin

Related Posts with Thumbnails