понедељак, 21. децембар 2009.

Prošle sedmice...

Ova nedelja je po mnogo čemu bila puna iznenađenja. Prvo, sneg u Podgorici! Sreća, sreća, radost! Naravno, moja, pošto M nije hteo ni da pipne sneg, previše mu je hladan. Eh, ova današnja deca, c,c,c... Drugo, M je počeo sam da se igra! Ne znam da li je faza, ali ja uživam. Do sada sam ja bila uključena u svaku, ali baš svaku njegovu igru. A, od pre nekoliko dana provodi po čitav sat u samostalnoj igri: hrani, ušuškava u krevet, vodi u šetnju one male figurice Majstor Boba, Vendi i čike iz Lego setova. Uz put priča sa njima, oni razgovaraju, za sada su to konverzacije koje se svode na: Ja sam Bob, kako si? , ali i to je nešto, zar ne! Oni voze i voze se u raznim vozilima, pronalazi im dom svuda po kući... Zato sam mu nacrtala ovaj plan grada i ulica koji se vidi na prvoj slici, tako da ih sad vodi i u prodavnicu, poštu, posećuju se međusobno,... Na poleđini ovog hamera sam nacrtala zoološki vrt, pa je po celi sat u stanju da ređa životinje u njihove kaveze.
I ranije je voleo da upoređuje i pronalazi parove istih stvari, ali ove nedelje je to baš došlo do izražaja. Zato smo igrali par igara, a ova na drugoj slici je samo jedna od njih. Izdvojila sam figurice životinja koje se poklapaju sa onima na slikama u knjizi i on pronalazi parove. Ovu igricu smo igrali već par puta i baš mu se sviđa. Jednom ju je čak sam započeo.
U životu nam je plejdo koji smo napravili pre skoro mesec dana, tako da se sa njim igramo bar svaki drugi dan. M je slikao rukama (fingerpainting), počeo je da se interesuje za slaganje Lego kockica, a na prvoj slici u srednjem redu je naša igra sa skuvanim špagetama. Bacali smo ih na ploču od stola koju sam izdigla u skoro uspravni položaj, špagete bi se naravno zalepile i to je bilo tako zabavno, da M nije prestajao da ciči od sreće. Znam, znam, ne igraj se sa hranom, ali nisam mogla da odolim! :)
M i dalje voli da ubacuje predmete u otvore, tako da mu često pravim nove zanimacije ovog tipa. Ovog puta sam na poklopcu od kutije za cipele izbušila nekoliko rupa u veličini okruglih makarona, i on ih kroz rupe gura u kutiju. Kad ih ubaci, podigne poklopac, uzme makarone, vrati poklopac, i sve tako.
I našu kuću drma praznična groznica. Nešto praznične dekoracije je već gotovo, postoji mnogo planova, nešto se nadam da ću ostvariti, gotove su i naše, domaće čestitke u čijem je stvaranju učestvovala cela porodica, ali o tome posebno...
M je ukrašavao nacrtanu jelku čupkajući komadiće plejda, onda je tražio da ''bude taktorče jep'',pa je mama nacrtala traktor, a M je i njega ukrasio tačkicama plejda. Malo fine motorike lukavo uključene u igru, a, šta kažete, lukava mama! ;)
Uf, ovo je bio jedan baš dug post!
Prijatnu nedelju svima želim!

3 коментара:

  1. Svaka cast, i mami sa konstruktivnim idejama i mladom gospodinu M. na savladanim vestinama. Sta sve vi znate... Kao da je celu godinu stariji od mog Save, a ne malo mladi...
    Evo, stidim se :(

    ОдговориИзбриши
  2. Milice, nema za sta dase stidis. Najbitnije je da ima volje, a na Savi je da li ce mu se neka aktivnost svideti ili ne. veruj mi, svakog casa moze da te iznenadi :)
    A uz to, deca vole razlicite stvari. Ovaj moj je, eto, pravi knjiski moljac, njegov tata kaze da je pravi materijal za strebera :)
    Al zato mu mnoge stvari iz prakticnog zivota, npr. samostalno hranjenje, pranje ruku i slicno, dosta slabije idu.

    ОдговориИзбриши
  3. Ma stidim se, Sava obozava ove aktivnosti, knjige, bojenje, play dough... Pravi knjiski moljac. Steta sto nema vremena, pa dzabe volja da mu se posvetim. Pocela sam da radim posle njegovog prvog rodjendana, a cela kuca je jos uvek na meni, pa nemam kad... Stidim se, jer bi mozda i stigla, da je jos malo volje...
    Samostalno hranjenje jesmo apsolvirali, a pranje ruku ni probali (hladno je nesto za takve eksperimente).

    ОдговориИзбриши

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails