Na Facebook-u

Od juče smo na Facebook-u.
Toliko ;)

Omiljeni postovi 2010.-e

Za kraj godine, da se preslišamo. Pregled onih igara kojih se M sa uživanjem igrao, igračaka koje smo napravili i koje su mu još uvek itekako zanimljive i onih aktivnosti koje su morale biti ponovljene i po više puta, jer su bile veoma zabavne. Mi se ovih dana podsećamo nekih, ovo listanje po sopstvenom blogu nam je prekratilo par dosadnih popodneva :).
Uživajte!

Januar

Godinu su otvorili ovaj set za prepričavanje priče o gladnoj gusenici i najjednostavnija slagalica ikad viđena koja se i dan danas izvlači sa police bar svakog drugog dana.

Februar

Još jedna jednostavna slagalica sa kojom se M još uvek igra, popularna, valjda, zbog tematike. A, u februaru smo se prvi put igrali sa penom za brijanje, što smo kasnije ponavljali još puno puta.

Mart

Gnječenje plejda sa skrivenim predmetima je danima bio pravi hit. A, napravili smo i knjigu ''Šta od njih dobijamo''.

April

Zbog M'ovog zanimanja za saobraćajne znake napravili smo semafor sa kojim se M igrao sve dok se semafor nije raspao. Zanimanje za ptice je dovelo do pravljenja ovih kartica za spajanje na temu ptica.

Maj

U maju smo pravili porodicu od papira, ježića od štipaljki i M je naučio delove tela uz par rundi ove igre. Bili smo na moru, gde smo sakupili dosta uglačanih pločica od kojih sam napravila pločice za pričanje priča.

Jun

Sa letom je došlo i puno igranja sa vodom, pranja automobila i slikanja napolju. Istraživali smo slikanje po raznim teksturama.

Jul

Najtopliji mesec je doneo puno zabave, kao što je crtanje uz pomoć autića, a i otkrili smo jednostavan način kako da napravimo knjižice od papirnih kesa.

Avgust

M je učio da čeka svoj red uz igru sa kockom i automobičićima, lupa je postala zanimljiva, pa sam napravila ove kartice za sparivanje uz pomoć lupe, a napravili smo i divne balansirajuće leptira, koji su se, doduše, više svideli meni nego M :).

Septembar

Igrali smo se sa igralištem od grančica, M je naučio imena mesečevih mena uz pomoć ove kutijice, a popularno je bilo i biti doktor tih dana.

Oktobar

M je od tate dobio penjalicu u dvorištu, mlatio je po pinjati, i igrao se sa muralom od trulex krpa.

Novembar

Po ko zna koji put ove godine M je tražio da pravi blatnjave tragove uz pomoć svojih autića, počeli smo sa tradicijom godišnjeg oslikavanja M'ove siluete, a boja sipana u bočice od šampona je donela sada već sate zabave.

Decembar

M uživa da priča priču o dedi i repi uz pomoć ovog seta. Prave kockice su ušle u igru uz pomoć ove igre sa slagalicama. A, pripreme za Novu godinu je obeležila ova jelka koju je tata napravio.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ovo su moje i M'ovi omiljene aktivnosti o kojima smo pisali. Da li vi imate neki favorit sa našeg bloga? Bilo bi nam drago da vas čujemo!

Srećna Nova godina, svima!

Novi tekst na Roditelji.me- Podne mape za igru

Danas je na Roditelji.me portalu izašao moj tekst o domaćim, iscrtanim podnim mapama za igru. Mi ih pravimo veoma često, mada nikad o njima nisam pisala. Evo nekih od njih.

I wrote another text for Roditelji.me, on floor play-mats. We make those quite often. These are some of them:

Prva je napravljena još prošle godine. To je bio grad.

The town, made last year.

Ovo je najjednostavniji parking, koji smo nosili i na more.

The easiest car park ever.

Gradilište, u gostima kod babe.

The building site, while visiting M's grandmother.

Zoološki vrt, od jesenas.

Zoo, made this autumn.

Slikanje uz malo fine motorike

Da se malo odmorimo od novogodišnjih tema.

Obilne kiše su nas zadnjih mesec dana držale u kući, tako da smo se prisetili mnogih zanimljivih aktivnosti koje smo već isprobali. A slikanje sa klikerima i pravljenje simetričnih otisaka su bili najveći hit. Možda zato što je ovoga puta M sve sam radio, bez imalo moje pomoći. Ja sam samo pripremila materijal i bila zadužena za dodavanje novog papira kad umetnik izjavi da je sa prethodnim završio :).

Za slikanje klikerima pripremili smo poklopac od jedne kutije, papir A4 formata koji smo stavili na dno poklopca, pet klikera i tempere. objasnila sam postupak i ostavila umetnika da radi. Kad je sipao boju iz tube direktno na papir, pokazala sam mu kako da trese kutiju da bi klikeri odradili svoj deo posla. Povremeno sam bila angažovana i da uhvatim neki od klikera odbeglih usred silovitih potresa :).

Najviše mu se svidelo otvaranje i zatvaranje tuba od tempera. Zbog toga je čitav proces trajao prilično dugo.

 A, tek kakva je to bila vežba za ove malene prst!. Zato sam se posle par dana setila još jedne tehnike. M je sam nanosio boju po izboru na unapred presavijeni i otvoreni papir, kad bi izjavio da je završio papir bi  ponovo presavili po limiji, M bi pozvao neki od valjaka u pomoć, dobro prevaljao po papiru, i ... eto ga! Savršeno simetrične slike zanimljivih oblika i kombinacija boja.

Since we spent almost whole this December inside, we had to call some old, but fun, activities to the rescue. One of them was marble painting. This time, I only presented M with a box, some poster paint in tubes, marbles and paper. We placed paper at the bottom of the box, M added paints straight from tubes, then we added marbles and shook the box. M did almost everything by himself. I was there only to replace a painted piece of paper with a blank one.

Then we tried some basic symmetry painting. M would place some poster paints on paper directly from the tube. Then, we would fold the paper, M would roll his toy roller over it to spread the paint evenly, and then we would open it to reveal the most interesting and very colourful symmetrical patterns.

Novogodišnje čestitke 2. deo

Poslednja serija novogodišnjih čestitki je napokon završena. Odlučila sam se za ovu jednostavnu formu jelke i ovakav način ukrašavanja, jer je M mogao da učestvuje u ukrašavanju.

Čestitke sam isekla od zelenog hamer papira, a zatim sam na jednoj od njih slobodnom rukom iscrtala motiv jelke. Isekla sam po linijama, pa iskoristila tu, isečenu, čestitku da motiv precrtam i na ostale čestitke. Kad sam sve isekla, na red je došlo ukrašavanje.

Da bi napravili otiske koji će podsećati na kugle za jelku iskoristila sam nekoliko drvenim valjaka i jedan komad šargarepe isečen u obliku zvezde. M ih je umakao u boju i pečatirao po čestitkama. Oduševilo me je kako je bio pažljiv i što nije bilo razmazanih mrlja i umakanja jednog oblika u više boja. Posle korišćenja, svaki pečat je pažljivo vraćao na mesto. Dok smo ukrašavali čestitke razgovarali smo koju će kome poslati. Nadam se da sam zapamtila :).

Kad se boja osušila, iskoristili smo moju ogrlicu od perlica, koju sam premazala belom bojom pa smo je zajedno prislanjali na čestitke da bismo dobili efekat trake od perlica za jelku.

Rezultatom smo svi zadovoljni.

We did a new set of our handmade New Year's cards.

I cut the cards out of thick green paper, and drew a Christams tree pattern on one of them. Then, I cut along the lines, and copied the pattern on the rest of cards.

We used several woden circular blocks, and a piece of carrot cut in the shape of star as stamps. When the paint dried, we used my old bead necklace to make the white pattern that you can see in the photo above.

We are all very pleased with the result.

Jelka od drvenih letvica i ukrasi od slanog testa

Priču o ovoj našoj novoj jelki ću početi pričom o našoj staroj jelki. Naime, tu, staru jelku smo kupili još pre tri godine, kada je M imao oko 6 meseci. Jelkica je bila mala i koštala je svega par eura. Podrazumeva se, govorim o jelki sa busenom. Presadili smo je u malo veću saksiju i ona izdražava, evo, treću godinu.
Ta jelka je dobro poslužila i prošle Nove godine, a planirala sam da je okitimo i ove, pa da ode u zasluženu penziju, zasađena u nekom kutku našeg dvorišta. Međutim, ona je prilična porasla i razgranala se, i kad sam počela da se okrećem po ovom našem malom stanu, tražeći mesto gde bi ove godine mogla da stoji, shvatila sam da je prerasla sva dosadašnja mesta.
Zato je moj muž dobio zadatak da napravi jelku koja se kači na zid i koja nam neće zauzimati mnogo mesta. Tata se pokazao u visini zadatka. Evo kako izgleda ova mala jelka od drvenih letvica.

Ja sam izuzetno zadovoljna. Na prvoj slici je okićena probno, ali pošto neki ukrasi tek treba da se naprave, promeniće ona ruho još par puta.
A, sad, postupak. Pokušaću da objasnim što bolje mogu, jer ja u njenoj izradi nisam učestvovala ni malo.
Drvena letvica se iseče na komade dužina 10, 20, 30, 40, 50 i 60 cm. Seče se ukoso kako bi se dobio kosi efekat jelke. Isečene letvice obraditi šmir-papirom, a zatim svaku bušilicom sa najtanjim borerom probušiti na dva mesta, na 1cm od ivica.

 Kroz ovako dobijene rupe provući konopac. Počnite od najkraće letvice i kad provučete konopac, zavežite čvoriće ispod svake rupe. Sledeću letvicu odvojte oko 8 cm od prethodne i takođe zavežite konopac u čvorove. Ponovite dok ne nanižete sve letvice, završno sa najdužom. Ako ovo objašnjenje nije najjasnije, nadam se da će gornje slike pomoći.
Zatim u svaku letvicu zakucajte nekoliko zakrivljenih eksera, koji će služiti kao kukice za kačenje ukrasa. Na vrh jelke dodajte jednu alku za kačenje.
Na kraju preostaje samo farbanje. Mi smo ovu jelku prefarbali zelenom bojom za drvo, ali možete koristiti i akrilne boje.
Kad se boja osuši, jelku okačite i okitite.
Sad malo o ukrasima. M i ja smo ove naše napravili još pre dvadesetak dana od slanog testa. Koristili smo recept sa sajta Krokotak. Forme smo vadili modlicama za kolače, a kako je testo bilo prilično lepljivo, na kraju sam ja sve odradila, dok se M nauživao igrajući se sa testom.
Oblike sam malo pekla u rerni na 100C, malo sušila na peći, a kad su se osušili M i ja smo ih zajedno obojili temperama. M je većinu oblika sam premazao, a ja sam bila zadužena za detalje. Ali, ova zvezdica je skroz njegova. Zar nije cakana?

In the last few years, our Christmas (or New Year) tree was a little tree planted in a big pot, that we would just get inside, decorate, and when the holidays were over, we would just take it back outside.
But, the tree grew too big for our little apartment. So, I commissioned a tree that could be hanged on the wall from my husband. And, he did a fantastic job, don't you think?
I'll try to explian how he did it, but if my explanation is too confusing, please, use the photos above as your guide.
First, he cut a thin plank in pieces 10, 20, 30, 40, 50 and 60 cm long. Then, he used sandpaper to make the edges smooth. After that, he drilled two holes through each plank, 1cm away from the edges. He threaded the holes with some rope, tying a knot beneath each hole. The planks are about 8cm apart. He painted it, a hammers a few bent nails (if that's what they're called) in each plank. He added a small ring at the top, so that it can be hanged on the wall.

M and I made some salt-dough decorations, using a recipe found on Krokotak. I love this yellow star M decotrated all by himself.

Prijatan dan!

Novogodišnje čestitke 1.deo

Pripreme za Novu godinu su kod nas već uveliko počele. M i ja smo već napravili jednu turu novogodišnjih čestitki, čeka nas još par poduhvata.

Za ove čestitke smo iskoristili ideju sa bloga Seven Stiches. Ipak, morala sam da malo izmenim postupak izrade, jer da bi napravili osnovni crtež preko kojeg se slika vodenim bojama, potrebna je bela voštana bojica. Takvu, ja, do sad, kod nas nisam videla. Zato sam iskoristila belu sveću koju sam malo zaoštrila nožem kojom sam iscrtala Sneške Beliće, Dede Mrazove, jelke i ostale novogodišnje motive po belom papiru. Sa ovakvom svećom je prilično teško dobiti onakav obris kakav ste zamislili, ali ipak sam zadovoljna rezultatom.

M je uživao dok je prelazio vodenim bojama po naizgled praznom papiru i sa nestrpljenjem čekao da vidi sliku koja će se u tom procesu pojaviti. Za njega je ovo bilo kao magija!

Kad se boja osušila, crteže sam zalepila na izrezane komade hamera u boji, a onda smo M i ja zajedno dodavali tačke lepka i sipali na njega šljokice, čisto da čestitkama damo malo svečaniji, novogodišnji izgled.

Pored toga što su super jednostavne za izradu, ove čestitke su pogodne za malce od dve i tri godinice da učestvuju u njihovom pravljenju.

I've chosen this technique from Seven Stiches blog to make the first series of our New Year's cards. Only, istead of white crayon, I used a sharpened white candle. The result wasn't as good as I hoped, but, nevertheles, I'm pleased with our cards. Also, we added some glitter in the end, just to give our cards a festive look.

M enjoyed painting with watercolours over a simingly empty piece of paper, waiting anxiously to see which motif would show up.

Theese cards are easy to make, but the most beautiful thing about them is that 2 and 3-year-olds can participate in making them.

Jelka, to je jelka!

Igra sa dve slagalice i kockicom

M voli brojeve, a skoro je u nekoj kutiji pronašao jednu kockicu, pa je brojanje tačkica na kockici postalo toliko zabavno, da sad odmah raspoznaje o kom se broju radi, samo treba da baci pogled na kockicu.
Pošto je premali da igra Ne ljuti se, čoveče, ili neku sličnu igru, ja sam smislila jednu jednostavnu i kratku igru koju igramo zajedno. Uz to, ova igrica je i dobar način da se slagalice na koje više niko ne obraća pažnju, još malo iskoriste.
Na poleđini svakog komada slagalice od 6 delova sam napisala brojeve od jedan do šest. Isto tako i na drugoj slagalici. Onda, sednemo na pod, i svako delove svoje slagalice stavi ispred sebe tako da se vide brojevi, a ne slika. Zatim bacamo kockicu. Ako igrač dobije npr. 2, nađe deo slagalice sa tim brojem i stavi ga na na tablu, tako da se slika vidi. Pobednik je onaj ko prvi završi slagalicu.

This is a simple dice game, which I came up with since my kid likes dice very much, but is too small to play any board game.
You need two six-piece puzzles. On the back of each piece of a puzzle write numbers 1to 6. Each player has his puzzle with its pieces in front of himself on the floor. Roll the dice, and put the piece of the puzzle with corresponding number on its place on the board. The winner is the one who finishes his puzzle first.

Scena za igru ''Deda i repa''

Osećam da će moje likovne sposobnosti za par godina biti premašene, ali zasad mama crta najbolje scene za igru na svetu!

Priča o dedi i repi je jedna od najjednostavnijih za prepričavanje. Deca vole ovakve priče zbog ponavljanja koje se kroz njih provlači. M voli ovu priču baš zbog toga, i zato mu se i ova igra izuzetno svidela.

Deda, baba, unuka, pas, mačka i miš su izrezani od kartona, repa takođe, a na slici sam prosekla jedan džep u koji se repa zavuče dok je još u ''zemlji''.

M voli da izmišlja svoje scenarije, tako se obično baba zaglavi u ''blato'', pa deda i ostali pokušavaju da je izvuku.

Veoma jednostavno da se napravi, veoma zabavno.

Sledeće ću na poleđinu svake figure dodati magnet, pa cela scena se seli na frižider.

I drew this playscene for M to practise his retelling skills. The Turnip is one of the easiest stories for kids to retell, because of the repetition of trying to pull out the turnip, as its leit motif. M loves it, and he usually makes his own scenarios, with grandma being stuck in the mud, and grandpa and granddaughter trying to pull her out.

I cut all the figures out of cardboard, and I'm planning to add a magnet on the back of each figure.



M prepričava priču Deda i repa



Prijatan dan!