четвртак, 26. новембар 2009.

Domaća pica na više načina

Nikada plejdo nije bio tako ineresantan i nikada nije zaokupio M'ovu pažnju na skoro sat vremena, kao što je bio slučaj sa testom za picu. Naravno, ni samo testo ne bi bilo tako interesantno bez jestivog nadeva, paprike, tikvice, brokolija, koji je svesrdno jeo, sa sve živim testom, u toku svog kulinarskog majstorisanja.
I, tako, dok je mama prvi put u životu razvlačila testo za domaću integralnu picu (koju je, usput, M pominjao od zadnjeg puta kad smo jeli kupljenu picu, a on dobio koricu da gricka), M se zanimao mešenjem svoje pice. Malo se pomogao i sekačima za plastelin i čini mi se da je bio vrlo zadovoljan finalnim rezultatom, jer je odmah potrčao da je pokaže tati, kad je ovaj stigao kući.
Mamina pica ipak nije tako ukusna kao kupljena, možda zbog manjka soli i šunke, ali su se zato mama i tata pošteno najeli (njihova je bila sa sve solju i šunkom).
I, pošto je pica tema priče zadnjih nekoliko dana, sinoć sam mu napravila od kutije od žitarica ovaj kartonski set u kojem ima testo za picu i komadići brokolija, paradajza, pečurki i tikvica, plus jedno pečeno jaje i jedna ljuta papričica. Sad sam osuđena da po celi dan ’’jedem’’ picu i govorim ’’uf, uf’’ kad ’’naiđem’’ na ljutu papriku, što izaziva ogromno oduševljenje.


Нема коментара:

Постави коментар

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails