понедељак, 28. децембар 2009.

Isto, isto!

Danas smo M i ja igrali ovu igru spajanja parova istih. Dok sam ja spremala ručak, M je sedeo na podu kuhinje sa fotografijama nekoliko voćki i nekoliko komada povrća i poslužavnikom sa tim istim voćem i povrćem. Prvobitna ideja koju sam videla na blogu Making of a Montessori Mum je bila da spoji parove istih, ali kako je on to uradio u roku od nekoliko sekundi, zabrinula sam se da je igri kraj. A, onda mi je pala na pamet ideja da igru povedem u drugom pravcu, kao neku vrstu igre memorije. Okrenula sam sve fotografije licem dole, pokazala mu kako da okreće i vraća slike dok ne nađe isto. Bio je oduševljen! Tražio je nebrojeno puta da ponovimo od početka, a ja bih zamenila mesta fotografija pre početka svake ture. Evo sve to u slikama:
ovaj deo mu je držao pažnju, pa..., 5 sekundi


igra memorije: hmm, da li je to krompir?


''Isto, isto!''

Kad je interesovanje počelo da jenjava (a mama završila poslove oko ručka (: ), malo smo proćaskali o bojama i teksturi današnjih ''igračaka''.

четвртак, 24. децембар 2009.

Naše prve ručno rađene novogodišnje čestitke

Sigurna sam da će se baba i deda u Srbiji, a i ostali kojima šaljemo ove čestitke, obradovati delićima crteža koje je uradio njihov M lično. Iako mi ručni rad bilo koje vrste ne ide od ruke, odvažila sam se da bar sa makazama, skalpelom, lepkom i malo šljokica uradim ove čestitke od početka. Naravno, muža sam odmah angažovala da mi asistira u ovoj operaciji.
Kako sve moje ideje nastaju u trenutku i osoba sam koja mora odmah da ih realizuje inače ništa od njih, krenula sam da sečem čestitke od raznobojnog papira i tek tu otkrila da imam samo zeleni i plavi. Al, dobro, šta ćemo sad, sve će čestitike biti plave i zelene. Onda sam krenula da iscrtavam forme koje ću da izrežem sa prednje strane čestitki, pa shvatila da nema šanse da ću moći da izrežem Sneška ili Deda Mraza skalpelom. Tako da je na svim čestitkama motiv jelke, koja može lako da se izreže iz kartona. Ostatak je išao glatko. Izrezali M'ove crteže na odgovarajuću veličinu, zalepili sa unutrašnje strane, sipali malo lepka i šljokica čisto radi malo svečanijeg efekta i evo ih!

Ne izgledaju baš najprivlačnije, ali bitno je da su od srca :)
A, izrezane jelkice je M dobio da po njima lepi majušne nalepnice u obliku ukrasa za jelku. Još malo fine motorike, he, he ;)

понедељак, 21. децембар 2009.

Prošle sedmice...

Ova nedelja je po mnogo čemu bila puna iznenađenja. Prvo, sneg u Podgorici! Sreća, sreća, radost! Naravno, moja, pošto M nije hteo ni da pipne sneg, previše mu je hladan. Eh, ova današnja deca, c,c,c... Drugo, M je počeo sam da se igra! Ne znam da li je faza, ali ja uživam. Do sada sam ja bila uključena u svaku, ali baš svaku njegovu igru. A, od pre nekoliko dana provodi po čitav sat u samostalnoj igri: hrani, ušuškava u krevet, vodi u šetnju one male figurice Majstor Boba, Vendi i čike iz Lego setova. Uz put priča sa njima, oni razgovaraju, za sada su to konverzacije koje se svode na: Ja sam Bob, kako si? , ali i to je nešto, zar ne! Oni voze i voze se u raznim vozilima, pronalazi im dom svuda po kući... Zato sam mu nacrtala ovaj plan grada i ulica koji se vidi na prvoj slici, tako da ih sad vodi i u prodavnicu, poštu, posećuju se međusobno,... Na poleđini ovog hamera sam nacrtala zoološki vrt, pa je po celi sat u stanju da ređa životinje u njihove kaveze.
I ranije je voleo da upoređuje i pronalazi parove istih stvari, ali ove nedelje je to baš došlo do izražaja. Zato smo igrali par igara, a ova na drugoj slici je samo jedna od njih. Izdvojila sam figurice životinja koje se poklapaju sa onima na slikama u knjizi i on pronalazi parove. Ovu igricu smo igrali već par puta i baš mu se sviđa. Jednom ju je čak sam započeo.
U životu nam je plejdo koji smo napravili pre skoro mesec dana, tako da se sa njim igramo bar svaki drugi dan. M je slikao rukama (fingerpainting), počeo je da se interesuje za slaganje Lego kockica, a na prvoj slici u srednjem redu je naša igra sa skuvanim špagetama. Bacali smo ih na ploču od stola koju sam izdigla u skoro uspravni položaj, špagete bi se naravno zalepile i to je bilo tako zabavno, da M nije prestajao da ciči od sreće. Znam, znam, ne igraj se sa hranom, ali nisam mogla da odolim! :)
M i dalje voli da ubacuje predmete u otvore, tako da mu često pravim nove zanimacije ovog tipa. Ovog puta sam na poklopcu od kutije za cipele izbušila nekoliko rupa u veličini okruglih makarona, i on ih kroz rupe gura u kutiju. Kad ih ubaci, podigne poklopac, uzme makarone, vrati poklopac, i sve tako.
I našu kuću drma praznična groznica. Nešto praznične dekoracije je već gotovo, postoji mnogo planova, nešto se nadam da ću ostvariti, gotove su i naše, domaće čestitke u čijem je stvaranju učestvovala cela porodica, ali o tome posebno...
M je ukrašavao nacrtanu jelku čupkajući komadiće plejda, onda je tražio da ''bude taktorče jep'',pa je mama nacrtala traktor, a M je i njega ukrasio tačkicama plejda. Malo fine motorike lukavo uključene u igru, a, šta kažete, lukava mama! ;)
Uf, ovo je bio jedan baš dug post!
Prijatnu nedelju svima želim!

петак, 11. децембар 2009.

Prekratiti zimski dan - nekoliko ideja

Šta mi radimo ovih dana:
1. pisanje po palenti -mama smiles, odlična razonoda za momente kad kenjkavost dostigne vrhunac
2. pecanje na ''uradi sam način''-Škrabalica
3. ubacivanje novčića kroz prorez na poklopcu; ume da mu zadrži pažnju i po 15 minuta
4. domaći plejdo po Škrabalicinom receptu: najtoplije preporučujem, ovaj naš odoleva već 2 nedelje, jedino što mu je boja postala nedefinisana, ali, ko još za to mari
5. spuštanje automobilčića niz ''rampu''
6. pomaganje pri sređivanju suđa iz mašine, ja mu dam korpicu sa priborom za jelo, on sortira kašike i viljuške, pa onda male i velike kašike... Ovo je rezultiralo time da sad dođe do mašine otvori je i kaže: Da se igamo! :P
Tu su i fingerpaint, pena za brijanje, pisanje markerima po kuhinjskom ubrusu, ustvari, bilo koja senzorna aktivnost, po mogućstvu neka kojom se pravi UŽASAN nered :)



среда, 9. децембар 2009.

Dete voli oblike, a mama kredu


I, onda, ''trči do kruga, trk do romba, a gde je kvadrat'', i tako dalje, shvatili ste poentu :)

Pirinač i slagalice...

...dve M'ove ljubavi, spojene u jednu aktivnost koja ga je zaokupila dobrih 40 minuta. Dovoljno da mama pije svoju kafu i samo sa vremena na vreme vrati komade slagalice u pirinač. Na pod neki peškir ili prostirku koju ćete kasnije moći lako da istresete, još nekoliko slagalica za zamenu kad jedna dosadi, u kutiju sa pirinčem sakrijete delove slagalice i zabava može da počne. M je sve vreme imao tako napet i zamišljen izraz lica koji govori ''Ozbiljan posao u toku''.
A, onda otkrije još zanimljiviji deo, vraćanje delova slagalice u pirinač, pa mama ne mora ništa da radi ;)
Inače, ovo je prvi puta da sam se usudila da mu dam da se igra sa pirinčem unutra, ranije sam ga isključivo iznosila na terasu. Ipak, prijatno me iznenadilo što je rasutog pirinča bilo veoma malo. Ideja za ovu aktivnost potekla sa bloga The Adventures of Bear.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails